Oznake

, , , , , ,

Ko prati ovaj blog, navikao je da čita uglavnom crne ili sive misli. Hteo sam da ovoga puta ne bude tako, ali me peduhitrila vest od pre nekoliko dana. Predistorija vesti, međutim, traje već par meseci.

Živim u gradu koji se ponosi onim čega se pametan stidi. To su nekultura, bahatost, prostakluk, osionost i nepismenost. Sve pobrojano, osim poslednjeg smo gledali na TV-u. Nažalost, gledala je cela Srbija išto je još gore, prepoznavali su moj grad po tome. Pa, ne bih baš da vas toliko vređam pa da vam sažvaćem sve – pretpostavljam da ovo čitaju pismeni, a njima ne mora da se crta, dovoljna suslova.

Nepismenost je izvojevala jednu od najsramnijih pobeda. Borba je vodila sa knjižarama. Za kratko vreme Čačak je izgubio dve knjižare. Knjižari „Plato“ i „Branislav Nušić“ indirektno je poručeno da ovaj narod (čačnski, neka se ostali „narodi“ ne brinu) ne može bez kupusijade, i gučkog vašara, ali da knjige ionako ovde nema ko da čita.

 Čačak je, ako niste znali, grad od sto hiljada stanovnika. Odavno već živim u njemu i znam koliko gimnastike je „trošeno“ da bi se nekako Čačak prestavio kao prebivalište stotini hiljada ljudi. Liči na predgovor iz Šijanovog „Davitelja“ ako kažem da je mnogo toga Čačak pokušao da makar liči na velike gradove (sa akcentom na reč gradove). Jedan od elementa kojim grad pokazuje da je grad jeste i broj knjižara. Neke od njih su postojale od mog rođenja (tridesetak godina), a neke su, valjda iz pretpostavke da ovaj grad želi da knjigom otvori prozor u svet svojim stanovnicima, počele da nižu poslednjih godina.

Evo jednog načina korišćenja slobode koja je stigla sa knjigama: otvorite stranicu koja se bavi kulturnim dešavanjima u Čačku, i tamo pročitate preporuku za „Knjigu o Nemcu“, Sebastijana Hafnera. Knjiga vam se svidi, pa krenete do knjižare „Plato“ da je pronađete. I došli ste na pravo mesto.

Drugi primer: čuli ste na radiju da je izašla knjiga „Černobiljske jagode“ Vesne Goldsvorti; na internetu pronađete izdavača knjige, kontaktirate ga e-mailom, i dobijete odgovor da je knjigu moguće pronaći u knjižari „Plato“. Šta drugo čovek koji voli knjigu može da pomisli nego da je svetkonačno došao i u Čačak, da je i Čačak postao deo sveta.

Taman što sam pomislio da ću svoje potrebe za malo kulture moći da zadovoljim na jednostavan način i da mi sinonim za novu knjigu neće biti isključivo Beograd, stigla je vest da se očekuje gašenje dve knjižare. Grad kome ne treba knjižara šalje vrlo jasnu poruku: ne treba nam knjižara, što znači da nema onih koji čitaju, što znači da je Čačak grad nepismenih. I, eto dokle smo došli: potrčali smo da se izreklamiramo sa sto hiljada stanovnika, a ono ispade da nema dovoljno onih koji znaju da čitaju. Čačak je, dakle, grad sa sto hiljada nepismenih.

Teši me jedan dobar prijatelj: „Ma, biće knjižara i knjiga“, ali mi to liči na na repliku Mirjane Karanović pri kraju filma „Petrjin venac“, kad radnici demontiraju prugu u Petrjinom selu (prugu kao simbol povezivanja jedne zabite sredine sa svetom) otpravnik vozova se žalida nema više života u tom selu, a Petrija optimistički drsko odgovara da kako nema, pa biće ovo, pa biće ono… ne sluteći daviše neče znati ni šta se dešava iza susednog brda. Slično ćese desiti i u Čačku: ako Čačak ne želi da zna šta se dešava izvan njega (pa zatvara knjižare), tada niko neće želeti da zna ni šta je u Čačku, čak i ako tri pismena Čačanina budu hteli da napišu sedam pismenih reči.

Opradanja ekonomskom neisplativošću su neozbiljna, a takve ćete najčešće čuti. Zašto finansijski podržavati Sabor u Guči, koji sam sebe može da finansira, a ne pomoći iz budžeta jednu ili dve knjižare u Čačku? U zemlji kakva je Srbija (ili gradu kakav je Čačak), to vam neće doneti ni glasove ni novac, ali će za deset godina doneti čitavu generaciju koja će se zgražavati kada vidi u SMS poruci „nemogu“, „neverujem“,… Ta generacija će moći da se nada svom „andrićevskom“ vršnjaku, koji će najpre iza sebe imati stotine pročitanih knjiga. Kakav je to paradoks da se u gradu u kome seodržava manifestacija „Disovo proleće“ zatvaraju knjižare!

MB komentari