Oznake

, , , ,

Nedelja 30. jun 2013-te

Brže nego što sam mislio, arhiva sa MB-a je prebačena. Sad izgleda kao da:

– nisam nikad ni odlazio sa WP-a

– nikad niko ništa nije rekao o bilo čemu što sam napisao.

Ali, i gubici su život. Samo bi bilo dobro da ih je što manje. Ili, da parafraziram onoga koga ne volim da čitam bez obzira na njegovu popularnost i uticaj – pokojnog Momu Kapora:

U predstavi „Kraj vikenda“, svađajući se, muž i žena dođu do čina razbijanja posuđa, a onda gospodin kaže kako voli svoju suprugu jer i u trenutku najvećeg besa, razbija isključivo najjeftinije posuđe. E tako nekako bih i ja voleo kad se radi o gubicima: ako gubim,  nek bude ono što ću najlakše preboleti.

Šta da kažem, osim da sam neizlečiv. No, od pisanja me možda i izleče – nikad se ne zna. Jedna odavno neaktivna blogerka me pitala pišem li sad negde; rekao sam joj: „Ne mogu ja da ne pišem“; ko zna, možda i mogu ako probam (što mi još uvek ne pada na pamet).

Ali, ima nešto od čega sigurno neću nikad da se izlečim – kao neizlečivi ljubitelj tehničkih „zvrčkica“, sviđa mi se kad neki sistem ima puno funkcionalnih (upotrebljivih) dodačića. Zato volim sve ove koje ima WP, ali stigla su i prva razočaranja:

Dodao bih ja stranicu, …

Mi sa MB-a znamo za opciju koja se zove: „Dodaj stranicu“. Ona kao da je  za mene izmišljena. Čemu može da služi? Ja sam je koristio za digresiju, fusnotu. Ima jedan tekst na mom blogu pun tih fusnota – razvođa, da se tako izrazim. Te stranice imaju svoju javnu adresu, koju možemo staviti na blog ili ne. Stoje u skladištu sa svojojm “lčnom kartom” – vezom pomoću koje možemo da ih nađemo u svako doba I ja i blo ko drugi, ali se na blogu ne vide ako mi to nećemo!

Prelaskom na WP takođe sam video da može da se doda stranica, ali:

– ako je napravimo, ako dobije tzv permalink koji vodi do nje, obavezno se pojavi link do nje na blogu (ne može da ostane skrivena, a da je ja linkujem gde hoću). Ovo znači da će sve moje digresije, sve stranice kojima nešto dodatno opisujem da se vide na blogu gde je unapred određeno, a ne gde ja hoću. Ili, ako ne sve, a ono makar njih nekoliko. Zamislite da čitate tekst o civilnom služenju vojske, a da vam na istoj stranici na vrhu stoje linkovi o putu u Berlin! MB je ove dodatne stranice držao skrivene od javnosti, ali po principu: „ko zna aadresu, može da je vidi, ko ne zna, za njega je skrivena”. Mi smo mogli da postavimo linkove do njih gde smo mi hteli i one koje smo hteli. Imao sam mnogo stranica koje uopšte nikad nisu stavljene u blog tekstove, nikad nisam linkovao na njih javno, ali su mi služile drugim svrhama.  Kopajući po blog-opcijama WP-a, nisam video da možete napraviti stranicu, dati joj adresu, a da se ona ne pojavi na blogu. Neće se pojaviti na blogu ako je u fazi „nacrt“ („draft“), ali tada nema ni javnu adresu (tzv. permalink).

Ako neko ume da reši ovaj problem, molim za pomoć. Kako napraviti stranicu koja ima svoju javnu adresu, a da se ona ne pojavi na blogu?