Oznake
Dakle, blog-prozivka. Negoslava je sve objasnila ovde. Ja kopirao sa nečijeg bloga:
-
odabrani blogeri i blogerke bi trebalo da odogovore na 11 pitanja koja im je postavila osoba koja ih je nominovala
-
odabrati 11 blogera/blogerki koji imaju ispod 200 pratilaca i označiti ih
-
obavestiti ih da su nominovani
-
ne može se označiti ista osoba koja vas je nominovala
-
napisati 11 činjenica o sebi
Mene su prozvale dve blogerke, pa ću odgovarati na dva puta po 11 pitanja;
Ovo su Negoslavina pitanja (a moji odgovori):
1. verujete li u besmrtnost duše?
verujem, ali ne mogu da zamislim svoju dušu koja gleda bezobrtazluk u oči a ne može da ga raspali pesnicom u glavu.
2. verujete li u kosmičku pravdu?
kosmička, kao i sve pravde, kažu, na kraju pobedi; a na kraju smo
stari, na kraju život prođe; jedan zanimljiv prevod “Studentske himne” je uradio Slobodan Novaković (ako se dobro sećam); evo samo one najpoznatije strofe (“Gaudeamus igitur…”)
“Radosti u mladosti –
To je tvoje doba,
Jer kad prođu mladi dani,
Zar će starost da nas brani
Od hladnoga groba?”
E zato je lepo što pravda postoji (dakle, verujem da postoji), ali bi bilo najlepše kad bi došla na vreme, a ne na kraju.
3. umete li da se borite za svoja prava?
da, uglavnom metodama “da se Vlasi ne dosete”, dakle pre intelektualno mada ne prezam ni od borbe “prsa u prsa”.
4. jeste li nekada saginjali glavu, ako jeste, zašto?
da. radilo se o gonjenju neisplaćenih plata mog bivšeg poslodavca.
5. čega se i da li se i čega stidite?
da, dugogodišnjeg studiranja; ostale stidove sam ispravkama uspeo da prevaziđem.
6. umete li da pocrvenite?
da, još kako!
7. verujete li u večnu ljubav?
imam 39 godina i verujem u 32-godišnju ljubav; toliko godina ima otkako sam je prvi put video; i danas je (iako ne svoju) volim; verujem da će ta ljubav samnom ostariti.
8. da li prema nekome imate dug i ako imate, nameravate li da ga vratite?
da, imam dugove prema ljudima, uglavnom ih vraćam radom, iako su oni novčani;
jedan nenovčani sam se trudio da vratim i godinama rada sam uspeo;
međutim jedan od dugova koji ću vraćati dok sam živ je dug prema srećnoj okolnosti, dug prema poslednjoj, iznenadnoj slamci spasa, o čemi sam već pisao u dvadela.
9. da li neko prema vama ima dug i očekujete li da vam ga vrati?
Nemam osećaj da zadužujem ljude ako sam prema njima čovek, tako da ne očekujem da mi vrate; to ipak ne znači da neki koji bi trebalo da osećaju dug premameni danas nisu prema meni životinje;
one koji mi materijalno duguju uglavnom više ne viđam, a dugovi su ogromni; verujem da će mi se te pare nekako već vratiti; videti nešto ranije napisano o
kosmičkoj pravdi.
10.kolika vam je plata – šalim se, koliko kugli sladoleda obavezno naručujete?
U kornetu dve, u čaši četiri.
11. koliko para vam fali pa da budete kompletno srećni i zadovoljni?
5000 evra da ne budem nesrećan, a o sreći ćemo posle.
jedanaest činjenica o sebi:
– stariji brat
– srećno neuspeli pušač
– pivopija, obožavalac i uživalac svih pelinkoidnih pića, kafoholičar
– život dajem za jogurt
– zaljubljenik u radio (radio-zavisnik), računare i internet
– propustio “Stonese”, Nika Kejva i Madonu u Beogradu, tako da se neću pitati zašto ću nakon smrti goreti u Paklu
– još uvek učim (neformalno)
– nezvanični nastavnik matematike i srodnih predmeta
– sa 36 godina prvi put prešao granicu
– svirao violinu jer sam zakasnio za harmoniku
– kao klinac, plašio se pasa; danas obožavam vučjake
Na mojih jedanaest pitanja odgovaraće:
Kampelić, Moonlight girl, Mojra, Bojan, Ikarus, labilna, Panonac, Dušan ex Krepki Mrtvac, Strelka, Koprivnjak i Trešnjica.
Jedanaest pitanja za odabrane bloger(k)e:
1. Lažete li?
2. Jeste li kao mlađi bili kolekcionar? Čega?
3. Šta od onoga što radite smatrate gubljenjem vremena?
4. Radio ili TV?
5. Ima li nečega što sebi nećete oprostiti?
6. Gde ćete na more kad prvi put budete imali priliku (novaca i vremena, hteo sam reći)?
7. Imate li gramofon ili kasetofon (i šta više volite)?
8. Vozite ili vas voze?
9. Koliko ste vezani za maminu kuhinju?
10. Najstarije koleno u vašoj široj porodici (ako nije tajna koliko ima godina)?
11. Jeste li nekada u životu nešto ili nekoga čekali (ne mioslim ispred prodavnice, naravno)?
Pingback: Izazov u nezgodan čas | U potrazi za leptirom
oblogovan said:
”Da, dugogodišnjeg studiranja; ostale stidove sam ispravkama uspeo da prevaziđem”… Svaka čast, isti slučaj. Ipak, imamo dve olakšavajuće okolnosti: vremena su bila takva da se moralo i raditi nešto kako bi se preživelo, i druga – tada se moralo i učiti kako bi se došlo do diplome… 🙂
Sizif said:
Uhh, majstore, ne zna se koja ti je od koje rečenice bolja; posebno mi se sviđa ova: tad se moralo i učiti da bi se došlo do diplome. Bravo!
Krecavo said:
A meni se baš ta ne sviđa. Danas, pored učenja, moraš još mnogo toga.
Sizif said:
Ponekad podrazumevam navodnike koji označavaju ironiju, zato ih ovog puta nisam napisao. Naravno da mi se ne sviđa dobijanje diplome samim činom plaćanja školarine, ma u kojoj objasti se dobijale.
Oloriel said:
Ishcekujem da nam izmamish Nettlicu ovom spomenar prozivkom:D
Sizif said:
Takođe. 🙂
MG said:
Jao, jao… ako odgovorim na sva ta pitanja neću više pisati blog 🙂
Sizif said:
Čini ti se! 🙂
ex-Krepki said:
Hej Sizife. Tenks što si me stavio u listu. Dobra su ti pitanja, a ovo bi bili moji odgovori:
1. Zaguljeno pitanje. No koment.
2. Kolekcionarstvo i mladost su mi nespojivi. Moj odgovor na ovo pitanje bio bi “Ne”.
3. Mrdanje miša i blejanje u monitor kompa u preduzeću dok čekam kraj radnog vremena.
4. Radio Paradise (www.radioparadise.com)
5. Nisam srećan mnogim odlukama i sudovima koje sam doneo u životu, ali ništa nije toliko strašno da bih sebe time kinjio do smrti.
6. U Veneciju. Baš večeras sam pričao sa prijateljima koji su se pre neki dan vratili iz nje pa sam se primio. Sizife, da li znaš da je u celoj Veneciji zabranjen motorni saobraćaj, nego po njoj samo furaju brodići: postoji brodić hitne pomoći, policijski brodić, vatrogasni brodić, brodić za prevoz đaka, brodić koji ujutru raznosi sveže pecivo, pa čak i brodić koji skuplja kese sa smećem ispred ulaza kuća umesto klasičnih đubretarskih kamiona. Kul, a?
7. Gramofon. Slušam ploče i baš juče sam preko UK Amazona naručio 4 komada: “Don’t rock the boat, sink the fucker” benda Des Ark, “Bryter Layter” od Nika Drejka, zatim ploču “Symbolic” benda Death, i “Turn you to love” Terija Kalijera.
8. Ne vozim mada imam položen vozački. Auto mi se ne uklapa u način života. Tako da me vozi moj bicikl i vozači GSP-a kad za tim postoji potreba.
9. Nisam više vezan za kevinu kuhinju jer je sve to bilo jako davno, ali imam lepe uspomene na klopu koju je spremala. Kad bih sad krenuo da nabrajam sve divne obroke koje je pravila za ćaleta, brata i mene, i emocionalni bekgraund koji stoji iza toga, ovaj odogovor bi se odužio do jutra. Tako da ću ovde stati.
10. Tetka Maca. Ima 61 godinu.
11. Naravno. Milion puta. Čekanje je sastavni deo života, isto kao i predomišljanje, taktiziranje, histerisanje i preljuba.
LaBiLnA said:
Odgovaram za vikend 🙂
Sizif said:
Ra-zumem! I zahvaljujem. 🙂
arrow3 said:
Al mi pogodiste momenaT…
Dobro, bre, Sizifodopuluse, znaš li nekog ko ne laže? Malo, mnogo, zaobilazi prav put ne baš uvek dobrodošle istine, dodaje ili oduzima kilograme, godine, dugove i ostale prateće elemente modernog čoveka. Kud svi turci tu i malo mujo.
Jesam. Skupljala sam svako napušteno mače i štene sa ulice. Dovedem u red i prosledim manjim kolekcionarima.
Vreme provedeno u putu. Kad će više da izmisle mašinu za trenutnu promenu lokacije?
Šta je starije, koka ili jaje? Starije, naravno.
Jedva čekam skraćivanje memorije. Selektivno.
Ovo “more” preskačem jer sam okvasila svoju cenjenu pozadinu još u maju. Na dalekom severu. Meni dosta. Za sada 😉
Vinil i pucketanje. Čar automatskog spuštanja gramofonske igle i naređani albumi po podu dok biramo sledeću ploču, neprocenjivo.
Mislim da danas svako nekog vozi ili biva vozan. Smisao višestruk.
Mnogo volim svoju mamu. Dok je materijalna i ima kuhinju, zimsku i letnju.
Koleno. Mogo si da upotrebiš i neku drugu reč.
Ovde ponavljam pitanje sa prve stavke. Čekajući Godoa.
Sizif said:
Strelke-krivodelke – Oko skraćenja memorije: otkud znaš s koje strane će da krene da se skraćuje? Možda ode nešto što nisi planirala?
– Što se tiče ovoga za teleportaciju kao brani gubljenju vremena – potpisujem. Može li više puta na jedno ime?
– Ti koji idu na odmore u nedoba se zovu buržuji ovde u mom kraju. 🙂 NIkad nije mnogo još jednom, tako da ako budeš u prilici nemoj nikome da kažeš ovo što si ovde (!ko, ja, more? Nisam ga videla od posle Tita! – tako da kažeš).
– Sori za koleno. Prevideh kompleksnost pomionjanja tog termina kad se o tebi radi. 🙂
– Vinil… ja i brat smo kolekcionarili ploče; iako smoimali preko 200 komada, ploče su jedino što u kući nikad nije pravilo nered.
– Oko mame u kuhinji, rekoh, sledi nešto duža priča nego što je jedan komentar.
– I na kraju da odgovorim na ono što mi je najslađe: kad li će narodne izreke da prođu filter pollitiče korekture: kakve veze imaju Turci s tobom? Ti valjda treba da ideš tamo gde sve Turkinje idu’ PA bi recimo moglo da bude. “Kud ve Turkinje, tu i mala Fatima”. 🙂
tresnjica said:
Tek sad ovo vidim, nisam u toku ni da li me je jos neko prozvao, ali hvala ti na pitanjima. Posto sam se tek juce vratila u Zemun i tek sad sam pri kompu, odgovoricu u narednih par dana, da ne kazem sutra, pa da se to ne desi (znajuci me, sta god sam rekla nije ispalo tako). I napisacu post, necu u komentarima 🙂
Sizif said:
OK, čekamo svi! 🙂